Celuloza je najčešći organski sastojak na zemlji. Kemijski, to je polisaharid (šećer) i čini oko 33% svih biljaka. Za industrijsku primjenu se dobiva iz drveta (gdje čini 40-50% udjela) i pamuka (gdje ima 90% udjela).
Celuloza se za izolacijsku primjenu u građevinarstvu dobiva od biljnih vlakana i njihovih prerađevina kao što su: stare novine, karton, pamuk, slama, piljevina, konoplja, klipovi, pamučni i laneni tekstil i sl. Najveći udio u gotovoj celuloznoj izolaciji imaju reciklirane i otpadne sirovine (75-85% je reciklirani papir), kojima se dodaje 15% borove soli. Borova sol je prirodni mineral koji se dodaje za negorivost, te kao insekticid i fungicid.
Proizvodni postupak je vrlo kratak i traje manje od 10 minuta uz potrošnju vrlo malo energije (nema vrućih postupaka).
Film o proizvodnji možete vidjeti ovdje >>>
Celuloza ima odlične toplinske karakteristike, slične mineralnoj vuni. Posebno je značajno da se izolacijska svojstva povećavaju s padom temperature! Zvučna izolacijska svojstva su puno bolja nego kod mineralne vune, jer je celulozna izolacija od nje oko tri puta teža. Osim toga, ugrađena celulozna izolacija donosi 55% bolju otpornost konstrukcije na požar u odnosu na mineralnu vunu.
Ugrađuje se u obliku: slobodnih čestica (upuhivanjem), vezanih čestica (špricanjem), filca (ručnom postavom) i ploča (ručnom postavom).
ugradnja upuhivanjem
ugradnja špricanjem
Kod ugradnje upuhivanjem slobodnih čestica potrebno je što bolje zatvoriti konstrukciju kako ne bi došlo do curenja materijala kroz spojeve, pukotine i otvore. Tada može doći i do stvaranja prašine u prostoru i loše izvedenim instalacijskim kanalima (npr. ventilacijskim). Nedostatak ovakve primjene je slijeganje do kojeg može doći u vertikalnim konstrukcijama (zidovima i strmim kosim krovovima).
Ugradnja špricanjem vezanih čestica je kvalitetnija jer je manja vjerojatnost pojave zračnih džepova, a ugrađeni materijal je gušći, pa ima bolje izolacijske vrijednosti. Nedostatak je potrebno vrijeme sušenja vode u samom materijalu.
Iako prilikom ugradnje može izgledati kao vrlo neuredan materijal s mnogo otpada, činjenica je potpuno suprotna. Sav otpadni materijal se na kraju ugradnje usiše nazad i spreman je za ponovnu ugradnju kao nov. Kod celulozne izolacije nema otpada.
Toplinska provodljivost: λ = 0,033-0,040 W/mK
Klasa zapaljivosti: B 2 (normalno gorivi materijal)
Normalna vlažnost: 12%
Faktor otpora prolazu vodene pare: µ = 1-2
Gustoća:
Upuhivanjem, i naročito špricanjem, celulozna izolacija potpuno obavija konstrukciju i ne ostavlja zračne džepove koji su uzrok kasnijih toplinskih mostova i smanjene izolacijske vrijednosti cijele konstrukcije.
usporedba ispunjenosti konstrukcije između mineralne vune i celuloze
Drvene konstrukcije izolirane celulozom imaju povećanu otpornost protiv požara. Za to je zaslužna borova sol i vrlo mala količina zraka koja ostaje zarobljena u izolaciji, što je potvrđeno u stvarnosti izvedenim eksperimentom.
Film o usporedbi zapaljivosti konstrukcija možete vidjeti ovdje >>>
Celulozna izolacija je prirodni materijal za čiju je proizvodnju potrebno vrlo malo energije. Usporedbe radi, 20-40 puta manje od energije potrebne za proizvodnju mineralnih vuna. Uglavnom se izrađuje iz recikliranih i otpadnih sirovina, što joj daje dodatnu ekološku vrijednost. I sama se jednostavno reciklira, te se bez dodatne prerade može ponovo ugraditi u konstrukciju.
PRETHODNA STRANICA
NA POČETAK