Kategorizacija energetske učinkovitosti


Kada se radi o gospodarenju energijom, dosadašnja građevinska praksa nimalo se ne razlikuje od ostalih sfera ljudske djelatnosti. Najgore razdoblje u tom smislu bilo je u 60-im i 70-im godinama, kada su nove tehnologije građenja i ekonomski bum zapadnih tržišta rezultirali ogromnom količinom stambenih i poslovnih zgrada koje su građene gotovo bez ikakve svijesti o utjecaju na okoliš. Energetski zahtjevi takvih zgrada su ponekad veći od 400 kWh/m2 godišnje, dok prosječna godišnja potrošnja energije za grijanje u klasično građenim zgradama iznosi 200 kWh/m2 (100 kWh = 8,5 litara lož-ulja = 10,8 m3 plina). Kada se tome još doda i potrošnja energije za hlađenje, i sve onda pomnoži s površinom svih stambenih i poslovnih prostora ... nevjerojatno, zar ne? A može i drugačije. Bolje. Puno bolje.

U svrhu lakšeg snalaženja i stupnjevanja prelaska na savjesno gospodarenje energijom, u posljednjih se nekoliko godina udomaćila podjela na tri stupnja energetski učinkovite gradnje, pa se tako zgrade dijele na nisko energetske, pasivne i 0-energetske.

Nisko energetske zgrade su one koje na godišnjoj razini troše manje od 40 kWh/m2. Iako to može izgledati kao veliki napredak u odnosu na postojeće zgrade, njihove karakteristike ne bi smjele zadovoljiti nikoga iz dva razloga. Prvo, njihova potrošnja nije dovoljno mala da bi uklonila opasnost od daljnjeg velikog utjecaja na globalno zatopljenje. Drugo, danas dostupno znanje, tehnologija i ekonomski rezultati efikasnije gradnje čine nas sposobnima za puno bolje rezultate.

Pasivne zgrade imaju godišnju potrošnju ispod 15 kWh/m2. To je potrošnja koju je moguće ostvariti u svim krajevima naše zemlje, na svim tipovima zgrada, s tehnologijom koja je već danas prisutna u zemlji i čija je cijena unutar pet do petnaest godina isplativosti. Vrijednost gradnje takvih zgrada veća je za do 15% u odnosu na konvencionalne.

Još veću učinkovitost i blisku budućnost gradnje predstavljaju 0‑energetske zgrade (Zero-Energy buildings). Osim velike energetske učinkovitosti konstrukcije neizbježno imaju primjenjeno nekoliko sistema za pasivnu i aktivnu proizvodnju više oblika energije. One moraju same proizvoditi energiju, te biti umrežene s komunalnom zajednicom kako bi višak proizvedene energije mogli s njom izmjenjivati. Na filozofskom nivou, one funkcioniraju u društvu kao i ljudi, pridonoseći njegovom boljitku u istoj mjeri (ili više) koliko od njega dobivaju. Što je doprinos društvu veći od njegovog iskorištavanja, toliko je to društvo naprednije. Vrijedi za ljude. Vrijedi i za zgrade.

Kako bi shvatili da praksa energetski efikasne gradnje nije tako daleka budućnost, treba znati da je u uvodu spomenutom Direktivom EU propisano da će od kraja 2018. godine sve nove javne zgrade morati biti 0‑energetske, bilo da se radi o zgradama koje se koriste kao javne ili su u javnom vlasništvu. Od kraja 2020. godine to će vrijediti za sve nove zgrade.

Slijedeću generaciju predstavljaju plus-energetske zgrade (Energy Plus buildings), koje proizvode više energije nego što je same troše. One nisu naučna fantastika. Izgrađene su, ali iako ih za sada postoji tek mali broj, predstavljaju svjetli primjer i model kako bi trebalo graditi u budućnosti.

Enviro-toranj


PRETHODNA STRANICA PRETHODNA STRANICA SLIJEDEĆA STRANICA SLIJEDEĆA STRANICA NA POČETAK NA POČETAK