Mineralna vuna

Mineralna vuna


Mineralnom vunom se nazivaju vlaknasti proizvodi dobiveni od prirodnih ili sintetičkih minerala ili metalnih oksida. U građevinarstvu se primjenjuje za toplinsku izolaciju konstrukcija. Vrlo je popularan materijal zbog svojih dobrih toplinsko-izolacijskih svojstava, jednostavne ugradnje i povoljne cijene.


PROIZVODNJA

Mineralna vuna se proizvodi taljenjem sirovine na oko 1.600°C, propuhivanjem rastaljene mase kroz mlaznice i slaganjem tako nastalih ohlađenih vlakana u ploče i filceve. S obzirom na namjenu gotovog proizvoda ovisi i gustoća i način slaganja vlakana, debljina i tvrdoća proizvoda, te njegove dimenzije i smjer rezanja.

Dvije su osnovne sirovine za proizvodnju mineralne vune: stijene (kamen) i staklo; pa tako razlikujemo kamenu i staklenu vunu. U suvremenoj proizvodnji se kod obiju sirovina nastoji koristiti što veći udio recikliranog materijala. Dok se kod staklene vune to odnosi na staro staklo, kod kamene vune se radi o nusproduktima iz metalurgije i kemikalijama, pa je pitanje koliko je to u konačnici pozitivno zbog mogućeg lošeg utjecaja na zdravlje.

Mineralna vuna u rolama


PRIMJENA

Mineralna vuna ima vrlo dobre toplinske karakteristike i koristi se najviše za toplinsku izolaciju konstrukcija i elemenata. Proizvodi za zvučnu izolaciju imaju drastično povečanu gustoću (i cijenu), a namjenjeni su za izolaciju od zračnog i od konstrukcijskog zvuka.

Ima relativno dobru otpornost na požar, a ugrađena u konstrukciju povećava ukupnu vatrootpornost. Kamena vuna izdrži 700-850°C, a staklena 230-250°C. Iako je sama nezapaljiva, dugotrajno izložena požaru mineralna vuna izgara intenzivno i razvija vrlo visoku temperaturu. Razlog tome leži u velikoj količini zraka koju sadržava vrlo mala količina samog materijala. Stoga su proizvodi za protupožarnu zaštitu napravljeni od vlakana velike gustoće (tj. zbijenosti).

Vatrootpornost

Iz svega navedenog se vidi da mineralna vuna ima veliko područje primjene, ali nema univerzalnog rješenja nego svaki proizvod zadovoljava samo jedan od zahtjeva (toplinsku, zvučnu ili protupožarnu zaštitu). Proizvodi se u rolama (filcevi), pločama i gotovim oblicima (npr. za oblaganje cijevi).

Mineralna vuna u pločama


KARAKTERISTIKE

Toplinska provodljivost: λ = 0,035-0,045 W/mK
Klasa zapaljivosti: A (negorivi materijal)
Faktor otpora prolazu vodene pare: µ = zanemariv

Iako je neinteresantna kao izvor hrane kukcima, glodavcima i drugim malim životinjama, zbog svojih toplinskih značajki može poslužiti kao idealan dom u zimskim mjesecima, pa im je potrebno onemogućiti pristup. Natopljena vlagom ili vodom služi kao idealno mjesto za uzgoj plijesni, gljivica i sl. (zato se i koristi u hidroponskom uzgoju biljaka). Stoga se u građevinarstvu mora spriječiti kontakt s vodom, a vlagi osigurati mogućnost difuznog izlaska.

Sa zdravstvenog aspekta, mineralna vuna nije posve siguran materijal. Problemi nastaju već kod ugradnje u konstrukciju, kada može izazvati neugodno peckanje i ozbiljnije nadražaje kože, očiju, dišnih puteva i sluznice. Dugotrajna (višegodišnja) izloženost lebdećim česticama može imati kancerogene posljedice, što uvelike ovisi o promjeru, dužini, tehnologiji proizvodnje i kemijskom sastavu vlakana. Značajan podatak je vrijeme poluraspada u organskoj otopini. Naime, što je to vrijeme kraće, to ima manje vremena prouzročiti promjene u našem organizmu.

Ugradnja sa zaštitnom opremom

Svakako se preporuča ugradnja sa sredstvima za zaštitu (rukavice, naočale, maska, odijelo). Prednost treba dati proizvodima koji su deklarirani s kraćim vremenom poluraspada u organskoj otopini. Osim toga, konstrukcija u koju se mineralna vuna ugrađuje treba biti zrakotijesno zatvorena kako ne bi moglo doći do curenja čestica u okolinu, a naročito u unutrašnjost zgrade.


EKOLOGIJA

Mineralna vuna u proizvodnji troši velike količine energije za taljenje sirovine. Prednost je što je u njenoj proizvodnji moguće koristiti veliki udio reciklirane sirovine. Ona sama međutim nije praktična za recikliranje, jer se prilikom rušenja lako oštećuje i kontaminira prašinom i nečistoćama s gradilišta, pa nije pogodna za ponovnu ugradnju. Prikupljanje i transport nazad do tvornice su preskupi i neisplativi, pa zato mineralna vuna redovito završava nezaštićena na otvorenim deponijama. Njene čestice često budu nošene vjetrom, te tako doprinose zagađenju zraka.


PREDNOSTI:

NEDOSTACI:

Mineralna vuna


NA POČETAK NA POČETAK