Podno grijanje kao rudimentaran sistem potiče još od 5.000 g. prije Krista. U raznim oblicima i modifikacijama su ga koristile razne civilizacije, ponajviše u Koreji i Kini. Na našim prostorima su ga prvi donijeli stari Rimljani u obliku hipokausta.
Rimski hipokaust iz Andautonije - okolica Zagreba
Iako suvremenu primjenu podna grijanja doživljavaju na prijelazu 19. u 20. stoljeće, prava komercijalizacija i globalno širenje nastaje pronalasku stabiliziranog polietilena i razvojem industrije cijevi u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća.
Visoka temperatura vode u sistemu za grijanje uzrokuje pregrijavanje zraka i njegovo isušivanje, što je uzročnik nezdrave klime i veće količine prašine. Podno grijanje spada u niskotemperaturne sisteme grijanja. To znači da je voda u sistemu grijanja na nižoj temperaturi (na 30-40°C) od konvencionalnog načina grijanja radijatorima (na oko 80°C).
Kod niskotemperaturnog grijanja je zagrijavanje zraka sporije, ali nastaje upravo u tamo gdje čovjek boravi – uz pod. Mala razlika u temperaturi između zagrijanog i nezagrijanog zraka za posljedicu ima sporije strujanje, pa se topli zrak polagano diže u vis. Zbog toga nema stvaranja, dizanja i kovitlanja prašine, vlažnost zraka je bliža prirodnoj, a ugodan osjećaj topline dolazi od nogu, a ne od glave. Potrebno je i manje vremena od uključivanja sustava do osjećaja zagrijanosti, jer strujanje toplog zraka započinje od poda, za razliku od radijatorskog grijanja gdje topli zrak puni prostor od stropa prema podu.
Osim što stvara kvalitetniju klimu, podno grijanje je i ekonomičnije u korištenju, i to iz dva razloga:
Osim za grijanje, isti se sistem bez ikakvih preinaka može koristiti i za hlađenje. Ovaj puta se ohlađen medij propušta kroz cijevnu mrežu i tako hladi prostor. Kako ne bi došlo do neugodnog osjećaja pothlađivanja, voda ne smije biti jako ohlađena, pa je ovaj sistem hlađenja ograničenog kapaciteta i često se kombinira sa zidnim i stropnim grijanjem/hlađenjem, ventilokonvektorima ili klasičnim klima uređajima. Sistem je posebno efikasan i ekonomičan ako se za hlađenje vode koriste dizalice topline, a naročito ako je obnovljivi energent podzemna voda.
Vrlo je važno naglasiti da svi niskotemperaturni sistemi grijanja, pa tako i podno grijanje, mogu biti primjenjeni samo pod uvjetom da zgrada kao cjelina ima dobre toplinske karakteristike, tj. da ima male toplinske gubitke. To znači da mora biti dobro toplinski izolirana, imati spriječen gubitak energije zrakom, kroz konstrukciju, stolariju i sl. Ako to nije osigurano, gubici su preveliki da bi ih niskotemperaturni medij mogao nadoknaditi. Takve su zgrade ionako „vreće bez dna”, pa je i diskusija o isplativosti bespredmetna.
Podno grijanje se izvodi kao grijača mreža koja se ugrađuje u konstrukciju poda. Grijači mogu biti električni ili toplovodni. S obzirom da je električna energija neekonomična za grijanje, ovdje preporučamo prvenstveno toplovodne grijače.
Mreža grijača se postavlja na podnu toplinsku izolaciju, najčešće polistiren, koji ujedno služi i kao zvučna izolacija plivajućeg poda. Cijevi za podno grijanje se mogu pričvršćivati na raster mrežu, modularne ploče od polistirena, tvrdih čepičastih plastika, gips-vlaknaste ploče i dr. Gotovo postavljena mreža cijevi se zatim zalijeva glazurom ili se direktno nanosi ljepilo i pločice ili suhi višeslojni podovi. S obzirom na raspoloživu visinu, zahtjeve za nosivost i odabrani sistem i proizvođača, debljina sloja s grijačima može biti već od 18 mm pa na više.
Kod sistema podnog grijanja se prilikom izbora završne podne obloge trebaju izbjegavati materijali koji imaju svojstva toplinske izolacije, kao što su: tepisi, tapisoni, drveni parketi (debljine veće od 15mm), gumene obloge i sl.
Drvene podne obloge su posebno osjetljiva tema, jer je drvo "živi" materijal i toplinski izolator. Ako se na podno grijanje želi postaviti parket on mora imati certifikat proizvođača za takvu ugradnju, mora biti tvornički proizveden iz više slojeva i gotovo lakiran prije postavljanja, a njegova ukupna debljina ne smije biti veća od 15mm. Preporuka je da se ne postavljaju drvne vrste koje su sklone promjeni volumena pri promjeni vlažnosti (kao npr. bukva), jer je kod njih veća vjerojatnost pojave pukotina na spojevima. Ipak, tu se treba voditi uputama proizvođača jer danas postoje tehnologije kojima se drvo tretira kako bi se smanjila dimenzijska osjetljivost.
Sistem podnog grijanja toplom vodom je optimalno rješenje za zagrijavanje prostora. Za prihvatljivu cijenu nudi vrlo efikasan i široko primjenjiv sustav, ugodnu i prirodnu klimu, a ujedno je i nevidljiv. Sve u svemu, to je najbolji izbor za grijanje stambenih i radnih prostora.
PRETHODNA STRANICA
NA POČETAK