Zidno i stropno grijanje su suvremeni izum, a nastali su kao logičan proširenje ideje podnog grijanja. Sva tri sistema grijanja (podno, zidno i stropno) spadaju u grupu velikoplošnih niskotemperaturnih sistema grijanja (i hlađenja).
Visoka temperatura vode u sistemu za grijanje uzrokuje pregrijavanje zraka i njegovo isušivanje, što je uzročnik nezdrave klime i veće količine prašine. Kod niskotemperaturnih sistema grijanja je prijenosni medij (voda) na nižoj temperaturi (na 30-40°C) od konvencionalnog načina grijanja radijatorima (na oko 80°C).
Kod niskotemperaturnih sistema je zagrijavanje zraka sporije. Mala razlika u temperaturi između zagrijanog i nezagrijanog zraka za posljedicu ima sporije strujanje, pa se topli zrak polagano diže u vis. Zbog toga nema stvaranja, dizanja i kovitlanja prašine, vlažnost zraka je bliža prirodnoj, a ugodan osjećaj topline dolazi sa svih strana. Potrebno je i manje vremena od uključivanja sustava do osjećaja zagrijanosti, jer isijavanje topline započinje odasvud, za razliku od radijatorskog grijanja gdje topli zrak puni prostor od stropa prema podu.
usporedba radijatorskog i zidnog grijanja
Osim za grijanje, isti se sistem bez ikakvih preinaka može koristiti i za hlađenje. Ovaj puta se ohlađen medij propušta kroz cijevnu mrežu i tako hladi prostor. Pri tome nema neugodnog i nezdravog strujanja prehladnog zraka kao kod klima uređaja, već se hlađenje odvija prvenstveno umjerenim „isijavanjem hladnoće”. Sistem je posebno efikasan i ekonomičan ako se za hlađenje vode koriste dizalice topline, a naročito ako je obnovljivi energent podzemna voda.
montaža zidnog grijanja na različitu konstrukciju
Zidno i stropno grijanje se uvijek kombinira s podnim grijanjem koje je najbolje rješenje za fazu grijanja, dok se zidno i stropno koristi kao dopuna za grijanje i najbolje rješenje za fazu hlađenja. Razlog leži u činjenici da je topli zrak lakši, pa se prirodno diže prema gore, što se najbolje iskorištava kod podnog grijanja. Jednako tako (ali u suprotnom smjeru), hladni zrak je teži, pa se prirodno spušta na dno, što se pak najbolje može iskoristiti ako se hlađenje dešava na stropu. Zidni razvod je najbolje postaviti na vanjskim (fasadnim) zidovima, jer ovdje dolazi do gubitka energije pa je tu i najučinkovitiji. Potrebno je unaprijed paziti da se na zidove gdje dolazi namještaj ne postavlja razvod cijevi (i obrnuto), što predstavlja najveće ograničenje za ovaj sistem grijanja.
montaža stropnog grijanja na različitu konstrukciju
U idealnom primjeru, zgrada bi imala izvedeno velikoplošno grijanje/hlađenje na način da bi se grijala podnim i zidnim grijanjem, a hladila stropnim i zidnim razvodom.
Osim što stvara kvalitetniju klimu, širokoplošni niskotemperaturni sistemi grijanja/hlađenja su i ekonomičniji u korištenju, i to iz dva razloga:
Vrlo je važno naglasiti da svi niskotemperaturni sistemi grijanja/hlađenja mogu biti primjenjeni samo pod uvjetom da zgrada kao cjelina ima dobre toplinske karakteristike, tj. da ima male toplinske gubitke. To znači da mora biti dobro toplinski izolirana, imati spriječen gubitak energije zrakom, kroz konstrukciju, stolariju i sl. Ako to nije osigurano, gubici su preveliki da bi ih niskotemperaturni medij mogao nadoknaditi. Takve su zgrade ionako „vreće bez dna”, pa je i diskusija o isplativosti bespredmetna.
Zidno i stropno grijanje/hlađenje se izvodi kao grijača mreža koja se postavlja na zid ili strop. Grijači su polietilenske (PE) cijevi kroz koje kao grijači medij struji voda.
Dva su sistema za postavljanje grijače mreže:
sistemi za postavljanje grijače mreže
Slobodno postavljene cijevi se prekrivaju žbukom i financijski su povoljnije rješenje. Žbuka mora imati dobru toplinsku vodljivost, pa su preporučljive gips, vapnene i cementne žbuke, kao i njihove međusobne kombinacije. Toplinske žbuke nisu primjenjive.
slobodno postavljanje grijače mreže
Gips ploče s već ugrađenom mrežom su skuplji sistem, ali štede vrijeme kod ugradnje, imaju nešto bolji prijenos energije i praktičniji su za montažu, naročito na stropu.
modularne gips ploče
Kako se radi o relativno novom sistemu, postoji nekoliko pitanja o načinu korištenja gotovog sustava. Najčešće postavljana su: „može li se i kako pričvrstiti polica/slika/ormarić na zid”, „kako voditi instalacije, staviti električne priključnice i rasvjetu”, „kako zabiti čavao, a ne pogoditi cijev” i sl. Sve navedeno se može jednostavno izvesti kao i kod normalne konstrukcije, pazeći pri tom da se izbjegnu cijevi. Za detekciju cijevi služi termografska folija koja se nasloni na zid i odmah pokaže položaj vodova, ali sustav mora biti u pogonu, bilo da grije ili hladi.
upotreba termografske folije
Sistem zidnog i stropnog grijanja/hlađenja je vrlo dobro rješenje za temperiranje prostora. To je vrlo efikasan i široko primjenjiv sustav koji daje ugodnu i prirodnu klimu, a ujedno je i nevidljiv. Na žalost spada u skuplja rješenja, ali daje najudobnije rezultate.
PODNO GRIJANJE/HLAĐENJE
NA POČETAK