Ostali ekološki faktori

Razmišljamo li i djelujemo li u skladu sa svim prethodno navedenim smjernicama, još uvijek nismo potpuno iscrpili mogućnosti ekološkog ponašanja u današnjoj arhitektonskoj praksi. Sav materijal, transport i rad koji su ugrađeni u jednu zgradu također imaju ozbiljan utjecaj na konačnu energetsku bilancu. Investitor vjerojatno neće financijski bitno osjetiti tu razliku, ali za one koji razmišljaju ekološki to bi svejedno mogao biti značajan faktor.

Materijali kojima se gradi imaju trostruko ugrađenu energiju do trenutka gotove ugradnje: energiju potrebnu za proizvodnju (dobivanje sirovine i obradu u gotovi proizvod), energiju za transport (od proizvođača preko trgovca do gradilišta) i energiju potrebnu da se materijal ugradi. Tu je još i aspekt obnovljivosti, odnosno je li sirovina od koje se građevinski element proizvodi obnovljiva ili se bespovratno crpi iz okoliša. I konačno, može li se građevinski materijal nakon demontaže ili rušenja reciklirati, ili ima jednokratnu upotrebljivost.

Primjer idealnog ekološkog materijala predstavlja drvo. Ono je obnovljivi građevinski materijal, troši vrlo malo energije za proizvodnju gotovog proizvoda, prisutno je u gotovo svim dijelovima svijeta pa se troši malo energije za transport, ima široku mogućnost primjene (od konstrukcije do dekorativnih obloga) i jednostavno se reciklira.

Kao suprotnost se može navesti beton. Proizvodi se od neobnovljive sirovine, uz veliku količinu energije, transportira iz često velikih udaljenosti, ugrađuje skupom tehnologijom, pri ugradnji proizvodi toplinu i otpad (oplata). Za uklanjanje zahtjeva opet puno energije i skupe tehnologije, ne može se reciklirati, a u otpad povlači i ugrađenu čeličnu armaturu - materijal koji je inače moguće 100% reciklirati.

Transport i rad imaju jednostavno načelo za uštedu. Što ga je manje, to se manje energije troši. Stoga bi trebalo koristiti materijale, građevinske elemente, tehniku, znanje i radnu snagu koja je raspoloživa u neposrednoj blizini mjesta gradnje. Na tom je planu iznimno velika uloga arhitekta. On svojim znanjem može usmjeriti ostale sudionike u gradnji na rješenja koja štede energiju (svima) i novac (investitoru), i educirati ih kako bi ovladali novim znanjima i bili sposobni u budućnosti ih dalje primjenjivati.

Iz svega rečenog proizlazi da su znanje i informiranost ključni faktori za primjenu ekoloških načela. Znanje postoji i na raspolaganju je svima. Potrebno ga je samo proširiti na sve sudionike u procesu gradnje kako bi uvidjeli da je graditi energetski savjesno i po ekološkim načelima svima u interesu i jedini put za opstanak na Zemlji.

PRETHODNA STRANICA SLIJEDEĆA STRANICA NA POČETAK